Mrak i beznađe. Praznina i očaj. I još mnogo toga.


Ili je svjetlo sobe upaljeno, a mrak je bio dio njegove sadašnje emocionalne rutine?

Nije baš teško pogoditi.


Nakon što se vratio s lova, nehajno je bacio ključ na tamnosmeđi kožni dvosjed, i galantnim pokretom skliznuo na uglačani pod, dočekavši se rukom.

Crna jakna je i dalje bila na njemu, nije imao volje da ju skine.


Sat je kucao u stalnom ritmu i zvuk otkucaja kazaljki glasno je odzvanjao u njegovim ušima.


Točno je bilo šest mjeseci i jedan...

Prislonio sam obraz na njezinu kosu i instinktivno udahnuo. Iz prve nisam bio sasvim siguran zašto sam to učinio, no odgovor mi se nametnuo sam od sebe u trenutku kada je čitavo moje biće upilo taj nevjerojatan miris. Usprkos dominantnom mirisu soli, nekako sam ipak uspio namirisati nju, njenu esenciju. No, nije to bilo nešto što me protreslo na isključivo olfaktivnoj razini, već bih taj doživljaj mogao opisati kao kakvu sinesteziju mirisa i okusa; a ako tome pribrojimo činjenicu da sam je mogao vidjeti i osjetiti njeno krhko tijelo, koje je bilo priljubljeno uz moje kao da traži kakvo utočište,...

Probudila sam se uz uobičajeno vrištanje. Moja je noćna mora ove noći bila ista, a opet nekako drugačija. Sve je bilo isto kao i uvijek, šuma, praznina, nedostatak njega, ali ovaj put kao da se nešto naziralo, nešto kao nada. Nisam znala zašto, sve je bilo isto kao i prije. Vjerojatno sam to samo umislila, u zadnje vrijeme mi se mnogo toga pričinjavalo. Čak ni kad sam uz sebe imala Jacoba, znala sam da nisam normalna, znala sam da nikada više ne ću biti normalna. Bilo je prerano za ustajanje, ali nisam mogla ostati u krevetu. Morala sam skrenuti misli na nešto drugo, nisam smjela razmišljati o...

POBJEDNIČKA PRIČA

Crvena rijeka neujednačeno se kreće trgom.

Njihove misli su preglasne, njihove riječi ne bitne. U masi drugih glasova, jedino prepoznajem muk. Tišinu koju nisam mogao razbiti ni dok je ona bila dostižna. Žamor postaje sve glasniji. Koncentriram se, pretvaram ga u samo šum u pozadini, ali ne uspijevam ga izbaciti iz glave.

Podne otkuca prvi put.

Sve se je dešavalo u milisekundama, od trenutka kada je njezin prst prešao po ukrasnom papiru u kojem se skrivao moj poklon za njezin osamnaesti rođendan.

Demoni su se probudili u meni kad sam gledao izoštrenim vidom kako se na prstu stvara porezotina i kako iz nje curi malena kapljica krvi.

Malena kapljica dovoljno velika i snažna da uzbudi sve nas, osim Carlislea.

''A, kvragu'', promrmljala je tiho.

Čudovište u meni je divljalo svom svojom snagom. Uzmi ju. Utaži žeđ, zaslužuješ to, više od ikoga ovdje prisutnih.

… od svih ovdje prisutnih....