Sve se je dešavalo u milisekundama, od trenutka kada je njezin prst prešao po ukrasnom papiru u kojem se skrivao moj poklon za njezin osamnaesti rođendan.
Demoni su se probudili u meni kad sam gledao izoštrenim vidom kako se na prstu stvara porezotina i kako iz nje curi malena kapljica krvi.
Malena kapljica dovoljno velika i snažna da uzbudi sve nas, osim Carlislea.
''A, kvragu'', promrmljala je tiho.
Čudovište u meni je divljalo svom svojom snagom. Uzmi ju. Utaži žeđ, zaslužuješ to, više od ikoga ovdje prisutnih.
… od svih ovdje prisutnih. Monstrum koji je ležao u Jasperu, uvijek budan, uvijek pripravan na krv je također tražio svoj danak.
U pokušaju da ju spasim, još jače sam ju povrijedio, za njeno dobro.
''NE!'', zarežao sam na Jaspera koji je kretao na nju, bijesan i željan krvi. Bacio sam se na nju da ju odgurnem i zaštitim od Jaspera, krvi žednog vampira poput mene, a ne od Jaspera, mog brata, jer to je bio on u tom trenutku, Jasper, krvi žedan vampir.
Čuo se lom kristala dok sam ja nastojao držati njega podalje od moje Belle.
Režanje, borba, sraz dva vampira, sve samo da Bella bude sigurna, dovoljno sigurna da večeras iz ove kuće izađe na svojim nogama.
Ali u svom tom metežu nešto mi je privuklo pažnju, njeno srce… koje je kucalo kao u malenog kolibrića sad je bilo slabo.
Emmett se pridružio u borbi i obuhvatio je Jaspera u svoj smrtonosni stisak.
Užasavao me je usporeni zvuk njena srca, tam-tam, tam-tam, duboko i sporo, kao u nekom usporenom dokumentarnom ili znanstvenom filmu na temu ljudske anatomije.
Okrenuo sam se, okrenuo i ugledao nju, moju Bellu, jedinu osobu koja mi je davala snagu za životom, snagu da iz dana u dan glumim u ovom cirkusu među ljudima, na izdahu snaga.
Ležala je na podu i trzala se dok joj je krv natapala haljinu na području trbuha iz kojeg je virila ogromna krhotina kristala koja ju je probola.
Prišao sam joj vampirskom brzinom i obujmio njeno lice mojim mrtvačkim rukama.
Ja sam joj to učinio.
''Edwarde…'' šapnula je dok su joj suze klizile iz očiju a tanki mlaz krvi iz desnog kuta usnice. ''Edwarde'', ponovila je, još slabijim glasom nego prvog puta.
''Šššš… tiho budi, ljubavi…'', da sam mogao plakati, u tom trenutku bi to radio. Plakao za njom skupa s njom. ''Ne napreži se.'', slabašno me je zgrabila za odjeću sa najviše snage što je mogla skupiti.
''P-p-preobrazi me.'', još suza je kliznulo niz lice.
''Učini to, Edwarde.'', Rosalie se oglasila negdje iz pozadine, kao da je na nekom drugom svijetu, miljama udaljena od nas. ''Učini to, ili ćeš ju izgubiti.''
Srce joj je iz trena u tren bivalo sve slabije, sve sporije, otkucaji nikakvi. Zbog mene.
''Volim te.'', tiho je šapnula, da je gotovo bilo i nečujno. Volim te, volim te, volim te… njezin samrtni glas mi je odzvanjao u ušima, svaki put sve dublji i na kraju skoro neprepoznatljiv, glas koji nije bio od moje Belle.
Prinio sam usne njenom mliječno bijelom vratu na mjestu žile kucavice i zagrizao. Topla tekućina se razlila po mom jeziku, po mojim ustima, opojna i moćna, krv moje vječne ljubavi mi je kliznula niz grlo i čudovište u meni je počelo likovati, ali tražilo je još, i ja sam udovoljavao čudovištu sve dok Carlisle nije stavio ruku na moje rame i otrgnuo me od nje.
Disanje joj je bilo plitko i slabo, počela je vrištati, i previjati se od boli koliko joj je njeno ranjeno tijelo dopuštalo.
Dok je moj otrov putovao njenim žilama, očekujući da se njeno srce ubrza, da joj disanje postane dublje i učestalije, dogodilo je sasvim suprotno.
Tam-tam, tam-tam, tam… ništavilo.
Alice je počela plakati bez suza od boli skupa sa Esme, Rosalie je oštro uzdahnula, Emmett je glasno opsovao, na nikoga određeno, a Jasper je režao sam na sebe, bijesan i neizmjerno ljut na svoju slabost.
''Žao mi je, sine.'', prozborio je Carlisle, ne opuštajući stisak na mome ramenu.
Izdahnula je.
Otišla je.
Ostavila me je.
Ubio sam ju.
Negdje u daljini, ranjena zvijer je zarežala. Trebalo mi je dugo vremena da shvatim da sam to bio ja.
I sad, stojeći na trgu u Volterri koju je obasjalo blago rujansko sunce željno sam iščekivao svoj kraj.
15/11/2009, 19:53 Dalia Erreway