Vježba ~ Escapist "Smrt vječne vatre"

Evo moja druga vježba, Pomrčina - 14. Naprasna odluka ( napad na Edwarda i Bellu )
u perspektivi Victorije.



' Smrt vječne vatre '



Onako baš, bila sam željna njene proklete cvijetne krvi, na svoj, vampirski način.
U slučaju kolebanja, da se podsjetim da-između ostalog- imam tri najbitnija razloga zašto je želim.
Prvo- razlog je što sam podnosila onoliki broj novorođenih za jednu najobičniju smrtnicu kao što je ona.
Drugo- zbog nje sam se izgladnjivala kao nikad dosad, samo da bi bilo boljeg učinka.
I treće-najbitnije- Razlog je zašto Jamesa nema, zašto plamena nema,
razlog je što ništa osim tog, čak i dva razloga već navedena, nisu više bitna.
Bijes je po prvi put u vremenu moga postojanja nadvladao mojim tijelom.
O, da. Želim je ja. Jako.

Riley i ja smo se približavali polako proplanku gdje je onaj 'čuveni' miris vodio.
Edward se premjestio pored nje da je zakloni, previše zaštitnički. Fuj.

Sve i da sam htjela, nisam odvajala pogled od nje.
Bila je tako krhka, i za jednog čovjeka čak. Njene duboko smeđe oči dozivale su dublje u njen um,
ali to me nije zanimalo. Njen miris je dozivao više.
Još se ne želim podsjećati na ona tri razloga.
Mamila je ta mala, u svakom pogledu. Mamila je novi oblik bijesa u meni, dosad sam ih imala stotinu. Ona je mamila još stotinu i prvi. Uvijek sam nalazila novi motiv zašto sam ovdje, ali samo jedan je bio emotivno bolan, pa sam se ponekad nastojala usredotočiti na to da sam gladna, ili šta mi već stigne pasti na pamet.
Nije mi uvijek uspijevalo.
Nagela sam se, prema njoj i njenom čuvaru spremna na krvoproliće...

Stajali smo tako, svi u položajima na svojski način- Čuvar je bio zaštitnički, Bella je bila u nekakvom svom ljudskom razmišljanju koje me nije ni malo intrigiralo, Riley je bio novorođeni u svakom prizoru a služio mi je samo kao bezvezna karta u rukavu, i ja, u svojim maštanjima kako da okončam ovo- dok Edward nije progovorio mom saučesniku.

''Riley.'' Namjestio je pačenički izraz svog lica koji me užasno naživcirao.
'' Ona te laže, Riley.''

Pa ne mogu vjerovati. Moram još trošiti vrijeme na ubjeđivanje Riley-ja već nestalnog?
Ovo je ključalo novu žeđ u meni. Bolesno sam bila zahvalna što mu je stalo do smrtnice.
Ruku na srce, to je bilo zato što sam imala stvar preko koje bi se osvetila.
Ovako je bilo pravedno. Ruku sa srca, ona će danas umrijeti.
Pa neka još malo tonu u nadi!

Edward je ponovo počeo nešto zboriti, ali nisam imala vremena slušati to, od smišljanja izgovora koje ću novorođenom morati izreći.
Ne sjećam se ni šta sam mu sve rekla jer mi je bilo bitno da se pređe na vražiju borbu.
Moje uvjeravanje je bilo ubjedljivo, jer se Riley spremio za bitku. Divno!

Misli su mi prekinute onda kad je neki odurni vuk oborio Rileyja.
''Ne!'' , vrisnula sam.
Edward je krenuo prema meni kako bi zagradio pristup prema Belli. Ako je to ikako bilo moguće.
''Ne'' , ponovila sam.

Unatoč borbi vukodlaka i Riley-ja, još uvijek sam posmatrala samo Bellu.
I dalje ostaje prva na listi. Njenom dragom ću uzrokovati barem iole sličan bol koji je on meni nanijeo.

Počeli smo sa borbom.
Isprobala sam sve načine, ali je on ipak bio dobar.
Nikako mu nisam mogla prodrijeti kroz oklop jer mi je čitao misli.
Opet, nisam dala sebi da odustanem. Ne sad.

Ha. Moja se snaga pokolebala onda kada je vukodlak gotovo dokrajčio Riley-ja.
Je li sada pravo vrijeme? Povlačila sam se eone puta...

''Ne idi, Victoria. Više ti se nikad neće pružiti ovakva prilika.''

Pobijesnila sam.

''Uvijek stigneš pobjeći. Ti to radiš zar ne? Zato si trebala i Jamesu''

Ma o čemu on to? Kako se samo usuđuje!

''Nije te trebao ostaviti. Dobro bi mu došle tvoje vještine kad smo ga sustigli u Phoenixu.''

Ovo mi je previše bilo.Tako mi jedinog svetog, što on to govori!?

''Samo mu nikad nisi bila više od toga'' nastavio je,
''Glupo je trošiti toliko energije da se osveti nekoga ko ti je bio manje privržen nego lovac svome konju.
Nikad mu nisi bila više od korisnog pomagača. Znam ja to.''

Osmjehnuo se i potapšao po sljepoočnici.
Kriknula sam od boli i bijesa, te je borba ponovo počela...a onda je onaj vukodlak stao pored Edwarda.
Čekala sam da ga napadne ali njegovo držanje nije bilo slično takvom.
Šokirala sam se. Mislila sam da su vukodlaci protiv našeg soja!

''Ne, neće se okrenuti protiv mene. Dala si nam zajedničkog neprijatelja, dovela nas u savez.''

Edward je kopao po mojoj glavi, još i još. Sad sam gledala isključivo njega.

Nasrnula sam na njega po treći put. Nisam marila za vukodlaka,
nego sam se sjetila ono šta sam čula prije tog.

Ovaj vampir čita misli. I doima se iskren. Može li biti?
Nikad mu nisi bila ništa više od korisnog pomagača.


Iznenada, brana mi je popustila i Edward me počeo komadati i odbacivati o drveće.
Tijelo mi se razdvojilo, pa se ponovo spojilo. Obuzela me agonija.
Mislim da me Riley dozivao, ali nisam sada mogla misliti na to.
Prepuštena sam isključivo samoj sebi.
Bacila sam pogled na nju , puna čežnje da izvršim...ono po šta sam došla.
Ali ako mu nikad nisam bila ništa više od pukog sredstva, čemu sve ovo?
Gdje je glavna bit sve ove pripreme, sad?

''Ne'' reče Edward, kao da je bio neki glumac, radio je ovo savršeno, ironija i sve to.
''Ma ostani još malo sa nama.''

Potrčala sam iz sve preostale snage u meni. Zašto? Ni sama ne znam.
Moji instinkti za borbu topili su se u samouništenju.
Smisao. Samo da ga imam.
Čuvar besmrtnice me pretekao, te zario svoju čeljušt u moj vrat, i odvojio ga od ostatka tijela.

*

Predposljednje čega se sjećam je jarki blijesak plamena. Izgarala sam.
Pa što. Makar je to bio plamen, odavno ga nisam vidjela.
Makar to i ne bio onaj plamen, ipak je to što jest.

Posljednje čega se sjećam jeste da nemam kud, gdje god vampiri išli poslije smrti,
bilo mi je isto. Isto kao što je nekad bilo u ovom svijetu, samo ja to nisam vidjela.
Zapravo sam izgubila prije nego sam dobila. Prije nego je on uništen.
Zapravo sam žrtva svog sopstvenog slijepila.

Polako sam se počela gubiti u svoj toj toplini. Plamen? Jara?
I šta ono još?
Počela sam zaboravljati...
A nekako sam se sjećala da sam jadna da nemam šta zaboraviti.

Rodila sam vječnu vatru s tim da sam je i ubila u isti mah.

Toplota? Smisao? Nisam sigurna više.

Azra je napisao/la:

Opet naglašavam da imaš talenta i dara, ali jednostavno nisam zadovoljna. Prvo, ne sviđa mi se forma teksta, izgleda kao neka pjesmica, drugo imaš mnogo pravopisnih grešaka. Preporučujem spelling checker na internetu.
Drugo, nije mi baš pogođen lik Victorie. Ne bih baš rekla da je ona bila žedna Belline krvi. Naravno, bilo je i toga ali veći motiv je bila osveta. Dio oko smrti mi nije uvjerljiv...jedino mi se kraj sviđa i naslov. Vježbaj još i nemoj odustajati, biće bolje.

jednom valjda , hvala puno, ovo sam napisala pomalo u afektu nekakvom. slažem se da sam trebala malo bolje obraćati pažnju, ne volim kad imam pravopisne greške